TEBI MOGU REĆI SVE

POUČAN PRIMJER

POUČAN PRIMJER
POUČAN PRIMJER - Jedan je otac na smrtnom času usrdno zamolio svoga sina da nakon njegove smrti za njega moli, posti i daje milostinju za pokoj njegove duše. Sin je sve to činio misleći da je otac već u raju, ali nakon trideset dvije godine ukaza se otac sinu sav u plamenu i poče ga koriti što nijednoga dobrog djela nije učinio za pokoj njegove duše. Sin je sav prestrašen odgovorio ocu da je mnogo godina za njega činio dobra djela. A otac mu na to reče: „Činio si, sinko, ali meni ta tvoja dobra djela ništa nisu koristila jer si ih činio u smrtnom grijehu na svojoj duši. Sina je to tako zaprepastilo da se odmah skrušeno ispovjedio. Potpuno se promijenio i počeo činiti nova dobra djela kojima je oca oslobodio čistilišnih muka. Ovaj nam primjer zorno pokazuje da ne vrijede molitve i dobra djela, ni za nas ni za duše u čistilištu, onih koji žive u smrtnom grijehu. Zato se uvijek trudimo biti čiste duše moleći i čineći dobra djela. Bog prima molitve i dobra djela koja činimo čistom dušom i čistim srcem

četvrtak, 5. rujna 2013.

PJESMA MAJCI

 Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.
Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.
Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.
Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije osam ljeta.
Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.
I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.
Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
Objavio/la u

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)

2+2 = 4

2+2 = 4
Tko je nama najvažnija osoba? - Bog bi nam trebao biti najvažnija Osoba u životu i Isus Krist, Spasitelj koji je umro za nas na križu kako bi nas spasio. To je jednako istinito kao i da je 2 + 2 = 4. Istinito je to znali mi to ili ne; sviđalo se to nama ili ne; vjerovali u to ili ne. Stoga je za nas bolje da to znamo i u to povjerujemo. Druga po redu (za one koji su oženjeni!) najvažnija osoba na svijetu je ona s kojom ste u braku. Nitko joj se drugi ne može niti približiti po važnosti. To je brak. Ako to ne znate, kao i da niste u braku. Onda dolaze vaša djeca. A onda vi. Pobrinite se za sebe prije negoli za bilo koga drugoga, osim za djecu, bračnog druga i Boga. Jer, ako prvo sami ne uzmete masku za kisik, nećete moći drugima pomoći da stave svoje. Vrlo važno je biti osvjedočeni vjernik, koji ponizno moli, redovito svetu Misu slavi i rado svima pomaže. Potom slijede prijatelji. Nikad ne izdajte prijatelja. Potom svi ostali koje poznajete, vaši bližnji. Onda slijedi ostatak svijeta. Potom slijede stvari, bilo koje vrste: novac, ono što se novcem može kupiti - kuće, automobili ili npr. odlazak na odmor. Stvari!? Sjetite se što je George Carlin rekao o "stvarima": "Ljudi uvijek moraju biti ispred stvari. Služite se stvarima i ljubite ljude, a ne obratno." Nakon svega slijede apstrakcije, zamisli, različiti angažmani, organizacije, političke stranke, itd. Oni su sredstva za postizanje ciljeva. Neka nam Crkva bude zajednica vjernika u kojoj nalazimo spasenje. Naša obitelj je crkva u malom.

ISUS JE NAŠ SPAS

ISUS JE NAŠ SPAS
ISUS je na sebe uzeo naše grijehe, bolesti i patnje, izmirio nas s Bogom, te smo tako čudesno otkupljeni i spašeni njegovim presvetim ranama. On nas i sada snagom svoje milosti liječi i ozdravlja. Utecimo mu se riječima: Isuse, priznajem Te za svoga Spasitelja, Otkupitelja i Osloboditelja. Molim Te, oprosti mi sve moje grijehe. Operi me svojom presvetom krvlju, ispuni me snagom Duha Svetoga, kako bih mogao živjeti po volji Božjoj! Predajem Ti potpuno svoj život, kako bi sve bilo na veću slavu Božju i moj osobni spas! Neka tako bude! Amen.

Oh Bože kako smo slabi.

Oh Bože kako smo slabi.
Tvoja ljubav izliječi svaku ranu,ma koliko duboka ona bila..Tvoja dobrota opravda svakih grijeh ako se za njega iskreno i od srca pokajemo i oprost od Tebe ISUSE zamolimo.

BOG NAM DAJE SLOBODNU VOLJU

BOG NAM DAJE SLOBODNU VOLJU
Bogatom me ne čini bogatstvo....nego radost koju nalazim između dvije brige,ili dva straha... Ne...ne gledam na svijet nerealno...već svoj pogled i upirem na trenutke radosti koje doživim,koje me preplave kada na život i životne situacije gledam,kao na nešto što će samo nestati ukoliko im ne dajem značenje,koje "ne hranim"...one će jednostavno "umrijeti od neishranjenosti". Tama ne nestaje...ona samo "izgubi bitku" i sa najmanjom svjetlosti. Ako govorim o tami...onda nikada neću upaliti svijeću koja ju razgoni. Kada dođu brige i problemi...neću se zagledati u njih...kako se nebi nadimale zastirući moj pogled prema svjetlu koje želim upaliti...tama je strašljiva,ona se samo hrani ako joj dajete svoje vrijeme i upirete svoj pogled spram nje...govoreći o njoj...dok i najmanja svijeća upaljena rasprši svu njenu snagu i silu...tama pred svjetlom se jednostavno povlači... Isuse...dobri moj Bože... ne dopusti da gledam tamu nad svjetlom...daj da se uvijek znadem zagledati u svjetlo koje je najveći neprijatelj tame...i uvijek je pobjednik nad njom. Materijalni svijet je kao sjena duhovnog svijeta, ali i on je Božje stvaranje i ima božanski smisao. On omogućuje svim živim bićima provođenje njihove slobodne volje i biranje gdje će živjeti: u duhovnom svijetu, u harmoniji ljubavi s Cjelinom.... Ili u materijalnom svijetu u kojem je moguće u središte postaviti vlastiti ego. Kad ne bi bilo mogućnosti izbora, ne bi bilo ni slobodne volje ni istinske ljubavi. Jer, samo kad se može birati, može se dobrovoljno za nešto odlučiti. Nitko ne mora voljeti Boga i živjeti u jedinstvu. Oni koji to čine iako ne moraju, čine to dobrovoljno. Dragi moji...imamo slobodnu volju....Bog nam je dao slobodnu volju...sami biramo tama ili svjetlo...hoću li uvijek vidjeti svjetlo u tami... ili samo tamu u crnoj tami koja onda biva još crnja. Vjerujem da Bog je posvuda prisutan, dakle morao bi se uvijek i svuda vidjeti. Kako je onda moguće ne vidjeti Sveprisutnog? Tako što ga ne želimo vidjeti. Ako više ne želimo vidjeti Boga, on ispunjava tu želju.

POVJERENJE U BOGA

POVJERENJE U BOGA
Dok sam molila nametnulo mi se jedno razmišljanje. Ono zapravo, najviše i najteže što čovjek u svom životu može reći je : „Gospodine, neka bude volja tvoja!“... Stoga, potrebno je jednostavno predati svaku molitvu Isusu i baviti se svojim svakidašnjim poslovima s pouzdanjem. I ako odgovor koji tražimo ne dolazi, recimo svome srcu: „On je sve što trebam. Budem li trebao više, On to neće zadržati. Odgovorit će u svoje vrijema i na svoj način. Što god da se dogodi, uvijek imaj vjeru u Njegovu vjernost. Moli i vjeruj.

OPROST

OPROST
Mnogi kažu: „Ne mogu oprostiti, jer me je previše uvrijedio!“ Ne možemo…? Ne ćemo, pravo je rečeno. Jesmo li mi možda teže uvrijeđeni nego li je bio Isus Krist. Je li nas netko bičevao, trnjem krunio, na križ pribio? Jesmo li mi posve nevini kao što je Isus bio. On je svima sve oprostio. Učinimo i mi tako! Netko će reći: „Oprostiti hoću, ali zaboraviti ne mogu!“ Isus traži da oprostimo od srca, potpuno i posve. To je pravo oproštenje. Oprostiti i zaboraviti i ne misliti više na to i ne govoriti više o tome jest istisnko pravo oproštenje. Ako nam nehotice dođe misao na pretrpljenu nepravdu i uvredu to nije nikakav grijeh. Budimo mirni. „Oprostiti ću, ali neću više imati s njim nikakvoga posla, on mi ne smije više doći na oči!“ – čujemo kako netko govori. Opet jedan „ali“. Je li to oproštenje od srca. Bi li nama bilo pravo kad bi Bog nama rekao: „Oppraštam ti tvoje grijehe, ali ne ću više ništa znati o tebi!?“ Nemojmo se ispričavati, nego ponizno oprostimo jedni drugima.