Neki misle....jer nisu probali....
Neki misle da je vjera slijepa, a ona sve vidi. Njen pogled seže od
prapočetaka do beskraja vječnosti.Neki misle da je gluha, a ona sve
čuje, osluškuje i najnježnije otkucaje Božijeg srca. Ona čuje zov vječne
ljubavi.
Neki misle da je nepismena, a ona je sveznajuća.....nalazi
se na samom izvoru Božanskog znanja s kojeg se neprestano napaja uvijek
novim spoznajama...i još misle da ja nemoćna, a ona sve može. Svojom
snagom i brda premješta, mrtve budi na novi život, ozdravlja bolesne,
vraća izgubljene.Neki misle da je pasivna, a ona sve čini,tek njenom
aktivnošću čovjek živi jer život bez vjere je sama
smrt...mnogi misle da je zabluda, a ona u svom krilu nosi samu Božansku
Istinu. Bez nje je svaka spoznaja pod znakom pitanja.Nerijetko ćeš čuti
da je vjera bijeg od stvarnosti, a ona ljude uvodi u svu stvarnost....
Život bez vjere pogibeljna je utopija...pa će ti reći, da je varka za
naivne, a ona je izlaz iz lavirinta ljudskih prijevara....i još ćeš čuti
da zarobljava, a ona kida i najčvršće okove đavolskog ropstva.....bez
nje je nemoguće ostvariti slobodu....pa ti kažu da je teško breme, a ona
omogućava da se teško breme može nositi dokle god treba i konačno ga
zauvijek zbaciti....ako ti kažu da je samo ponekad potrebna u nevolji
možda, ti znaš da je vjera svakodnevna hrana bez koje nema
života....Kažu,čovjek je nesiguran stoga vjeruje...reci mu da je u Njoj
sva SIGURNOST....kažu teška je....TI ZNAŠ da ćeš biti NOŠENA kad
oteža...stoga svjedoči glasno neka svi čuju...koliko ti VJERA
ZNAČI...probaj...
Ovaj Blog često otvaram i iznosim u njemu svoje osjećaje..Danas kad je udaljenost između ljudi sve veća,dobro je da postoje ovakve stranice,gdje mogu biti ono što jesam.
TEBI MOGU REĆI SVE
POUČAN PRIMJER
petak, 27. rujna 2013.
OSLONI SE NA MENE
Osloni se na mene kad nisi jak/a, a ja ću biti tvoj prijatelj.
Ja ću ti pomoći da nastaviš, jer neće proći puno vremena pa će i meni trebati netko na koga ću moći da se oslonim!
Svi mi trebamo nekog,u pojedinim trenucima svojega života,jer nitko nije dovoljno jak da nebi mogao biti slab,također nitko nije dovoljno slab da nebi mogao biti jak!
Bog NAS JE DAO JEDNE DRUGIMA...kako bi bili na pomoći...a sve drugo je od zloga...
... ja
sam ono što jesam, ali su i drugi ono što jesu.
Ja ću ti pomoći da nastaviš, jer neće proći puno vremena pa će i meni trebati netko na koga ću moći da se oslonim!
Svi mi trebamo nekog,u pojedinim trenucima svojega života,jer nitko nije dovoljno jak da nebi mogao biti slab,također nitko nije dovoljno slab da nebi mogao biti jak!
Bog NAS JE DAO JEDNE DRUGIMA...kako bi bili na pomoći...a sve drugo je od zloga...
... ja
sam ono što jesam, ali su i drugi ono što jesu.
utorak, 17. rujna 2013.
GOSPODINE HVALA TI
Gospodine,
hvala Ti za ovaj novi dan.
Samo ti znaš što mi donosi.
Uzimam ga iz tvoje ruke,
sat po sat.
Udijeli mi staloženost,
smisao za stvarnost,
odvažnost za male korake.
Molim te pokoji trenutak
slobodan od dužnosti i zadaća,
da nađem vremena za ljude,
da im kažem riječ radosti.
hvala Ti za ovaj novi dan.
Samo ti znaš što mi donosi.
Uzimam ga iz tvoje ruke,
sat po sat.
Udijeli mi staloženost,
smisao za stvarnost,
odvažnost za male korake.
Molim te pokoji trenutak
slobodan od dužnosti i zadaća,
da nađem vremena za ljude,
da im kažem riječ radosti.
četvrtak, 5. rujna 2013.
PJESMA MAJCI
Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.
Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.
Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.
Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije osam ljeta.
Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.
I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.
Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.
Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.
Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.
Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije osam ljeta.
Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.
I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.
Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)