Proslavljen je 6. dan devetnice u marijanskom svetištu Gospe od Suza u Pleternici 28. kolovoza. Pred tisućama vjernika, kojih svaki dan pristiže sve više hodočasteći svojoj Gospi od Suza, kustos hrvatskih franjevaca sjevernoameričkog kontinenta sa sjedištem u Chicagu fra Jozo Grbeš, OFM predmoli krunicu i propovijeda, ususret središnjoj proslavi blagdana Gospe od Suza.
„Sam čovjek ne može daleko. Čovjek koji je otok on je samozadovoljan, samodostatan, sve u sebi sabire i ostaje sam. Svatko od nas traži neku misao vodilju, traži put, ljude, primjere i uzore koji će nam to pokazati. To mogu biti sveci. Netko u kome možemo naći odsjaj vlastite sudbine, naći dovoljno mudrosti, koja nam može danas pomoći ići dalje. Ti sveti ljudi ove naše povijesti i naše duhovnosti shvatili su da u čovjeku postoji jedna ogromna snaga – potencijal koji je stvaralački i moćan. On je najjači u čovjeku, a njegovo ime je ljubav. Sve što su činili, činili su iz ljubavi. Propovijedali su kršćanstvo, išli u daleke zemlje, oslobađali svoje narode od sužanjstva, oni su ljubili i znali što to znači. Ljubav mijenja čovjeka!“, govorio je fra Grbeš pred tisućama okupljenih vjernika kojih je svakim danom devetnice sve više.
Ta riječ „ljubav“ je svagdje, kazao je fra Jozo, a društvo je pokušava učiniti umjetnom i plastičnom, ona gubi na težini. O njoj svatko pjeva i piše, a ona je moć! Riječ pokreće čovjeka iz njegove učmalosti i ide dalje.
Druga stvarnost tih velikih i svetih ljudi je da su ono prihvaćali čovjeka i ljubili ga onakvog kakav je on bio. Fra Jozo je govorio o tome kako danas ljudi samo križaju druge ljude i odbacuju: „Ne vrijedi vam on, znam odakle je“ ili „ne vrijedi vam ona, znam čija je“. Nekad su ljudi, istaknuo je fra Grbeš, „znali popraviti ono što je puklo i što je slomljeno, danas svi samo odbacuju, križaju ljude. Križati ljude je grijeh. Previše je podjela u našem narodu. Mi Hrvati postali smo interni rasisti“, primjetio je fra Jozo Grbeš.
Rekao je kako križati ljude veze nema s kršćanstvom, s onim što mi radimo. Sveti ljudi su naš naučili mudrosti, onoj koja uvijek traži, onoj koja se ne zadovoljava sa statusom quo, mudrosti koja uči iz povijesti vlastite mudrosti. Mudrost čovjek uči od onih koji su hodali mučnim stazama prije nas. Važne odluke u životu i obitelji ne donosimo bez pomoći neba.
„Ti sveti ljudi uče nas važnosti identiteta. U naše vrijeme“, govorio je fra Jozo, „postoje dva identiteta koja se stalno tuku: vertikalni i horizontalni“. Jedan je onaj koji je čovjek primio iz obiteljskog doma, onaj kojeg je primio u duhovnosti svoje tradicije, roditelja i Domovini. Drugi, horizontalni, odnosi se na svaki utjecaj medija, politike, škola, svakodnevne i svakakve seksualnosti, svakakvih takozvanih obitelji... Ako razumijemo ovaj drugi, horizontalni identitet, moći ćemo se s njim suočiti, a važno ga je razumjeti. Neznanje je grijeh. Treba spoznati, znati, tražiti i učiti...
„Identitet koji je uspravan: on nas vodi, spašava i čuva. Nudi mir i povezuje sa stoljećima. A drugi, on nam rastače obitelj, dijete i vlastitu dušu“, upozorio je fra Grbeš.
„Sveti ljudi, uzori koje čovjek traži na svome putu su tražitelji smisla. Oni su spremni žrtvovati svoj život za život zajednice. Spremni su povući poteze koji su radikalni i teški da bi sačuvali puk, narod, naciju, župu i obitelj“, nastavio je fra Jozo govoreći o svetim ljudima kao našim uzorima.
„Ne biste vi ovdje danas bili bez takvih ljudi. Ne bi nas bilo, kakva su čudna vremena u Domovini ovoj“, naglasio je fra Jozo ispričavši priču o svetim ljudima koji su se utjecali Majci od Milosti u naletu pred Turcima, podizali su puk i budili njihov identitet. „Naša je povijest prepuna takvih ljudi. Svako je vrijeme nosilo te velike ljude. Veličina svakoga od nas mora biti prepoznata u nadbiskupu zagrebačkom kardinalu Stepincu“, rekao je fra Grbeš.
„Ti su ljudi bili spremni umrijeti iz ljubavi za istinu“, kazao je fra Grbeš i dodao kako po Americi, Kanadi i Južnoj Americi postoje ulice sa Stepinčevim imenom, „a mi se ovdje sve nešto mislimo“.
Mora svaki čovjek o tome razmišljati, jer vlast i moć uvijek žele strpati negdje. „Meni je do istine stalo i ta istina uvijek pobjedi“, istaknuo je fra Jozo. Govorio je kako se istine ne treba bojati, a čini se da ima puno straha u ljudima. A zašto?
„Tko je do dotaknuo vaš život, tko je ta osoba u povijesti i sadašnjosti koja je dotaknula vaš život zbog koje ste se vi promijenili na vašem putu? Možemo li jedni drugima biti brat ili sestra? Možemo li pomoći na tim putima da ne ostanemo prazni, da ne ostanemo bez ulja u svjetiljkama naših duša... Pozvani smo puniti jedni drugima živote, ne križati ljude nikada i jasno stajati uz istinu“, kazao je fra Jozo u svojoj homiliji.
„Tko su vam uzori, koga želite slijediti? Za kime želimo ići?“, upitao je fra Jozo rekavši kako se trebamo ovo svaki dan pitati. „Prazni ljudi učinili su crkve praznima. Tako je i s čovjekom. Povijest moga imena, hrvatskoga i kršćanskoga seže daleko! Zašto ne bismo svi išli istim putem? Zašto ne bismo?“, zaključio je fra Jozo svoju propovijed.
„Sam čovjek ne može daleko. Čovjek koji je otok on je samozadovoljan, samodostatan, sve u sebi sabire i ostaje sam. Svatko od nas traži neku misao vodilju, traži put, ljude, primjere i uzore koji će nam to pokazati. To mogu biti sveci. Netko u kome možemo naći odsjaj vlastite sudbine, naći dovoljno mudrosti, koja nam može danas pomoći ići dalje. Ti sveti ljudi ove naše povijesti i naše duhovnosti shvatili su da u čovjeku postoji jedna ogromna snaga – potencijal koji je stvaralački i moćan. On je najjači u čovjeku, a njegovo ime je ljubav. Sve što su činili, činili su iz ljubavi. Propovijedali su kršćanstvo, išli u daleke zemlje, oslobađali svoje narode od sužanjstva, oni su ljubili i znali što to znači. Ljubav mijenja čovjeka!“, govorio je fra Grbeš pred tisućama okupljenih vjernika kojih je svakim danom devetnice sve više.
Ta riječ „ljubav“ je svagdje, kazao je fra Jozo, a društvo je pokušava učiniti umjetnom i plastičnom, ona gubi na težini. O njoj svatko pjeva i piše, a ona je moć! Riječ pokreće čovjeka iz njegove učmalosti i ide dalje.
Druga stvarnost tih velikih i svetih ljudi je da su ono prihvaćali čovjeka i ljubili ga onakvog kakav je on bio. Fra Jozo je govorio o tome kako danas ljudi samo križaju druge ljude i odbacuju: „Ne vrijedi vam on, znam odakle je“ ili „ne vrijedi vam ona, znam čija je“. Nekad su ljudi, istaknuo je fra Grbeš, „znali popraviti ono što je puklo i što je slomljeno, danas svi samo odbacuju, križaju ljude. Križati ljude je grijeh. Previše je podjela u našem narodu. Mi Hrvati postali smo interni rasisti“, primjetio je fra Jozo Grbeš.
Rekao je kako križati ljude veze nema s kršćanstvom, s onim što mi radimo. Sveti ljudi su naš naučili mudrosti, onoj koja uvijek traži, onoj koja se ne zadovoljava sa statusom quo, mudrosti koja uči iz povijesti vlastite mudrosti. Mudrost čovjek uči od onih koji su hodali mučnim stazama prije nas. Važne odluke u životu i obitelji ne donosimo bez pomoći neba.
„Ti sveti ljudi uče nas važnosti identiteta. U naše vrijeme“, govorio je fra Jozo, „postoje dva identiteta koja se stalno tuku: vertikalni i horizontalni“. Jedan je onaj koji je čovjek primio iz obiteljskog doma, onaj kojeg je primio u duhovnosti svoje tradicije, roditelja i Domovini. Drugi, horizontalni, odnosi se na svaki utjecaj medija, politike, škola, svakodnevne i svakakve seksualnosti, svakakvih takozvanih obitelji... Ako razumijemo ovaj drugi, horizontalni identitet, moći ćemo se s njim suočiti, a važno ga je razumjeti. Neznanje je grijeh. Treba spoznati, znati, tražiti i učiti...
„Identitet koji je uspravan: on nas vodi, spašava i čuva. Nudi mir i povezuje sa stoljećima. A drugi, on nam rastače obitelj, dijete i vlastitu dušu“, upozorio je fra Grbeš.
„Sveti ljudi, uzori koje čovjek traži na svome putu su tražitelji smisla. Oni su spremni žrtvovati svoj život za život zajednice. Spremni su povući poteze koji su radikalni i teški da bi sačuvali puk, narod, naciju, župu i obitelj“, nastavio je fra Jozo govoreći o svetim ljudima kao našim uzorima.
„Ne biste vi ovdje danas bili bez takvih ljudi. Ne bi nas bilo, kakva su čudna vremena u Domovini ovoj“, naglasio je fra Jozo ispričavši priču o svetim ljudima koji su se utjecali Majci od Milosti u naletu pred Turcima, podizali su puk i budili njihov identitet. „Naša je povijest prepuna takvih ljudi. Svako je vrijeme nosilo te velike ljude. Veličina svakoga od nas mora biti prepoznata u nadbiskupu zagrebačkom kardinalu Stepincu“, rekao je fra Grbeš.
„Ti su ljudi bili spremni umrijeti iz ljubavi za istinu“, kazao je fra Grbeš i dodao kako po Americi, Kanadi i Južnoj Americi postoje ulice sa Stepinčevim imenom, „a mi se ovdje sve nešto mislimo“.
Mora svaki čovjek o tome razmišljati, jer vlast i moć uvijek žele strpati negdje. „Meni je do istine stalo i ta istina uvijek pobjedi“, istaknuo je fra Jozo. Govorio je kako se istine ne treba bojati, a čini se da ima puno straha u ljudima. A zašto?
„Tko je do dotaknuo vaš život, tko je ta osoba u povijesti i sadašnjosti koja je dotaknula vaš život zbog koje ste se vi promijenili na vašem putu? Možemo li jedni drugima biti brat ili sestra? Možemo li pomoći na tim putima da ne ostanemo prazni, da ne ostanemo bez ulja u svjetiljkama naših duša... Pozvani smo puniti jedni drugima živote, ne križati ljude nikada i jasno stajati uz istinu“, kazao je fra Jozo u svojoj homiliji.
„Tko su vam uzori, koga želite slijediti? Za kime želimo ići?“, upitao je fra Jozo rekavši kako se trebamo ovo svaki dan pitati. „Prazni ljudi učinili su crkve praznima. Tako je i s čovjekom. Povijest moga imena, hrvatskoga i kršćanskoga seže daleko! Zašto ne bismo svi išli istim putem? Zašto ne bismo?“, zaključio je fra Jozo svoju propovijed.
