TEBI MOGU REĆI SVE

POUČAN PRIMJER

POUČAN PRIMJER
POUČAN PRIMJER - Jedan je otac na smrtnom času usrdno zamolio svoga sina da nakon njegove smrti za njega moli, posti i daje milostinju za pokoj njegove duše. Sin je sve to činio misleći da je otac već u raju, ali nakon trideset dvije godine ukaza se otac sinu sav u plamenu i poče ga koriti što nijednoga dobrog djela nije učinio za pokoj njegove duše. Sin je sav prestrašen odgovorio ocu da je mnogo godina za njega činio dobra djela. A otac mu na to reče: „Činio si, sinko, ali meni ta tvoja dobra djela ništa nisu koristila jer si ih činio u smrtnom grijehu na svojoj duši. Sina je to tako zaprepastilo da se odmah skrušeno ispovjedio. Potpuno se promijenio i počeo činiti nova dobra djela kojima je oca oslobodio čistilišnih muka. Ovaj nam primjer zorno pokazuje da ne vrijede molitve i dobra djela, ni za nas ni za duše u čistilištu, onih koji žive u smrtnom grijehu. Zato se uvijek trudimo biti čiste duše moleći i čineći dobra djela. Bog prima molitve i dobra djela koja činimo čistom dušom i čistim srcem

srijeda, 31. srpnja 2013.

PONIZNOST

 Ova priča koja slijedi me potakla na razmišljane... ma kakvim se sve sredstvima sotona služi ,kako bi zaveo dušu okrenutu prema Bogu...zato naše molitve i upornog koračanja za Isusom nikad dosta...jer sotonine zamke vrebaju na svakom koraku kako bi zavele dušu čovjeka okrenutu Kristu Spasitelju.
"Ujutro rano još za mraka,jedan pobožan čovjek krenu u crkvu.Napola puta se spotaknuo i pao uprljavši pritom svoje svečano odijelo.Potpuno smiren vratio se kući,obukao drugo odijelo i krenuo put crkve.Na istom mjestu je ponovo pao,uprljavši i drugo odijelo.Potpuno smireno,opet se vratio kući,presvukao se i krenuo prema crkvi.Na mjestu gdje je pao stajao je neznanac sa svjetiljkom u ruci".Vidio sam da ste dva puta pali pa sam vas odlučio otpratiti do crkve i osvijetliti vam put"reče on pobožnom čovjeku.Kada su stigli do crkve,pobožni čovjek se zahvalio neznancu i pozvao ga da uđe sa njim u crkvu.Ovaj je to uporno odbijao.Konačno,reče"Ja sam sotona,zato ne mogu ući,ja sam bio taj koji je učinio da padneš.Kada se nakon prvog pada nisi razljutio i sagriješio Bog ti je oprostio sve tvoje grijehe.Kada si drugi puta pao nisi sagriješio Bog je oprostio grijehe cijele tvoje obitelji.Zato sam ti osvijetlio put da ne bi pao i treći put i ponovio isto,jer bi u tom slučaju Bog oprostio grijehe cijelog tvog sela i održao ih u stanju milosti".

subota, 27. srpnja 2013.

KAKO JE SVE ZBRKANAO

Neuporedivo je bolje gledati nego misliti, i bolje čitati nego pisati! Ono što vidim, može da me obmane, ali ga barem ne smatram dijelom sebe. Ono što čitam, može da mi se ne dopadne, ali ne moram da se kajem što sam ga napisala. Kako sve postaje bolno ako o tome mislimo potpuno svjesni da mislimo, kao duhovna bića u kojima se odigralo ono drugo udvajanje svijesti zahvaljujući kome znamo da znamo. Iako je dan prekrasan, ne mogu da prestanem misliti.... Da mislim, ili osjećam il nešto treće što se zbiva medju kulisama gurnutim u stranu..... Čamotinja sutona i zapuštenosti, sklopljena lepeza, zamor od prinude da se živi...

četvrtak, 25. srpnja 2013.

SVE BEZ BOGA JE GOLEMA PRAZNINA

Uspjeh, moć, karijera, fina moda, provodi, zabave, moćna odora, bogata kuća, automobil... Sve to ama baš sve to, bez Boga golema je praznina, ništavilo i bijeda. Ne, neće nas to učiniti sretnima, živima, ispunjenima. I sve je to isprazno ako je bez Boga, ako sve to ne vodi Bogu i ljubavi prema bratu čovjeku. Radost je hod prema čovjeku i s čovjekom. Radost ima dušu, mora imati dušu, inače je samo veselje, što je posve druga stvar... Bogatimo se u Bogu i znat ćemo što je prava radost, radost koju nam nitko ne može oduzeti.

srijeda, 17. srpnja 2013.

PRIHVATI SVOJU GREŠNOST

Prihvatiti svoju grešnost. Zar to nije bitka koju čovjek vodi svakodnevno? Naravno da jest.....
Često smo u situaciji...gotovo svakodnevno primjetiti grešnost...ali čiju??
Tuđu naravno.
A da bi tražili i našli svoju,moramo ju priznati i mijenjati se! Ma to je uvijek teže i mi radije upiremo prstom u drugoga i njegove grijehe i propuste vidimo kristalno jasno,dok za naše vlastite moramo ući u sebe,svoju savjest,koja nas upozorava,korigira,opominje...ali to je teško,možda nekada i priznamo grešnost,ali iza riječi stoji lažna skromnost...jer to često kroz razgovor otkrijemo...tada se ljudi "razgole",a da toga nisu niti svjesni....danas na poslu smo se dotakli teme grijeha i grešnosti...i sve radne kolegice,kao po traci izgovaraju...ja znam da sam je najgrešnija u svojoj kući,druga potvrđuje...i ja u svojoj...a u nastavku razgovora očituje se ogromna ljubav i na prvom mjestu...zamislite "ono ljudsko ja"...ali kako oholo....ja to radim ovako....ja neću drugačije nego ovako....ma baš me briga ja radim pravilno i nije me briga šta će drugi pomisliti i reći...i sav razgovor je tekao...ja...pa....ja....E dragi moji mi o sebi najviše govorimo kada ne mislimo da govorimo.....čitaj,ako ti je dano....i moli za "ja,i opet ja"---kako bi se odrekli sebe i krenuli za Isusom...znajući kako je svačiji put drugačiji,darovi su različiti,zadaća koju nam Bog daje nigdje se ne može prepisati,štivo ne može naučiti...nego MOLITVOM ZA DAR DUHA SVETOGA...kako ni nas poučio mudrosti uočavanja i djelovanja u posluhu Božijem.....mijenjajmo sebe.

petak, 12. srpnja 2013.

ISKRENOST

Iskrenost proširuje moj um....
Iskrena biti,u svim situaciajma,svim okolnostima životnim,istinu "hraniti",uvijek stati na njenu stranu...moj je odabir.
Čistoća proširuje moje srce....
Vjera da čistoćom srca i uma ponirem u svoju dušu,gdje mi bude dano što mi je činiti,jer samo "čistim srcem",čisto vidim.
Poniznost proširuje moj život.....
Tim darom od Gospodina koji mi daje snagu za balans da ne pribjegnem lažnoj poniznosti,koja se skriva,a zapravo prerasta u oholost,jer ništa što je dobro u meni nije plod mojega uma niti srca,već dar Gospodinov,kojega njegujem razdajući drugima...uvijek zahvaljujući i klanjajući se Isusu,Okupitelju najponiznijem.
Božanstvo proširuje cijelo moje biće....
Stala sam na Tvoj PUT Isuse,ne dopusti da se otrgnem od nogu Tvojih nikada,neka Te hvali i slavi cijelo moje biće,ustima poniznim,časteći velika djela ljubavi Tvoje,kojom čudesno uzljubi svijet,darujući samoga sebe u žrtvi dragocjene Krvi svoje...molim Te Isuse...neka Te veliča i slavi svako ime,kako bi zavrijedili mjesto koje nam svima pripravljaš na nebesima kod Oca svojega.

BRAK JE SVETA INSTITUCIJA

Brak...."SVETA INSTITUCIJA"...
Obećanje jedno drugom dano kod sakramenta ŽENIDBE nikada nebismo trebali smetnuti s uma...vjernost u dobru i zlu..."ljubit ću te i poštovati u sve dane života svoga"...nikako ne zaboraviti,i tada kad život nosi izazove,kušnje kroz otuđenje,prestanak razgovaranja,i zatim bolest prisjetimo se obećanja,koje smo dali bez prisile,svojom dobrom voljom...i moj savjet muževima,jer žene su nježnije,one će brzo pretvoriti ljutnju u osmjeh i suosjećanje...one će i oprostiti...zato dragi ljudi...AKO ŽENU LJUBIŠ SVOJOM VOLJOM,ONA ĆE POSLATI TVOJE OSJEĆAJE PREMA NEBU...nikada to nemoj zaboraviti!!!
Čuvajte dragi moji svetost braka,molite,nadiđite sve prepreke gledajući ih kao kušnje kroz koje postajete jači,snažniji,jer prokušani u svemu ojačaju i postaju kao brušeni dijamanti,puno spremniji svjedočiti važnost obećanja,koje jedno drugom dadoše kod SAKRAMENTA VJENČANJA.

srijeda, 10. srpnja 2013.

JOŠ JEDAN DAN IZ NAS

I još jedan dan je na izmaku...a kako smo ga "iskoristili"???
Jesmo li samo utabanim stazama bez puno premišljanja činili svakodnevnu rutu...hoćeš li barem na trenutak osvrnuti se i u svojoj svijesti proći brzinski današnji dan.....bit će kao na traci...i dobro ćeš odvagnuti što je bilo dobro,a što je moglo biti bolje....radila krivo--griješila...sve se postavi kao na traci...pa učimo na propustima,greškama,zamolimo Gospodina za novo jutro i novu priliku....
Preuzeti odgovornost za greške koliko i za zasluge moguće je kad shvatimo koliko su one dio života i potrebne za razvoj. To ne znači, naravno, da bismo greške trebali ponavljati, već na njima učiti i kroz njih se jačati i usavršavati. Greške su neizbježan dio života i nije toliko problem u tome da je netko napravio grešku, ako snosi odgovornost za ispravak. Time je težište skinuto s greške i stavljeno na preuzimanje odgovornosti za popravljanje greške.
Ne bismo se trebali zamarati "crnom" stranom života, žaliti se, prigovarati, kukati, kritizirati slično, jer u širem kontekstu života, to su sve pogodne okolnosti ako preuzmemo odgovornost da od njih nešto naučimo i time doprinesemo promjeni na bolje.
Kad prihvatimo život kakav on jest, u svoj njegovoj raznolikosti i složenosti, tek tada smo u stanju uistinu se radovati životu, biti zahvalni i preuzeti odgovornost za svaki proživljeni trenutak, kakav god on bio.
Kad preuzmeš odgovornost za svoj život, tada si ti glavni lik u svom filmu. Zašto igrati sporednu ulogu u vlastitom životu? Čemu kročiti kroz život s glavom u oblacima ili u pijesku? Živi život punim plućima, jer samo tako možeš ostvariti trajnu sreću i uspjeh. Kad preuzmeš palicu, dobivaš moć promijeniti smjer svog života, kao i odlučiti tko ima pravo na važnu a tko na nevažnu ulogu. Nijedan scenarij nije zanimljiv ako nema izazova i onih koji zapapre stvari. Nekad do zapleta dovede protagonist, a nekad neki zločesti lik. Nemoj biti zločinac u svom vlastitom filmu time što puštaš svojim slabostima na volju. Radije budi junak i preuzmi odgovornost za rasplete. Samim time što ovo čitaš kreiraš već pozitivne promjene koje će se manifestirati čim prijeđeš s čitanja na djela.
Blagoslovljenu noć svima....i sutra je novi dan,ako se svidi Gospodinu...evo prilika....

subota, 6. srpnja 2013.

U BOGU JE MOJA SNAGA

Pouzdati se u Boga...koliko je lako ili uopće nije lako!!??
Bog nas prokušava,kako bi smo osnaženi vjerom bili sa punim pouzdanjek da je On sve u konačnici pripremio na dobro.
Snaga molitve je velika ,ali jeli ona sa pouzdanjem ili panikom...pa onda "Bože pomozi,sad ili nikad"!
Jeli molitva srcem i dušom suobličena sa voljom Božijom i vjerom u Njega kako bi prihvatili svaki Njegov naum za nas i naš život...ili je molitva naša u očaju gdje u pozadini mislimo "Bože ako mi ne pomogneš,ja neću vjerovati da Ti možeš sve-trgovina s Bogom".
Ili je naša močitva u poniznosti i svjesnosti...da Bože neka sve bude kako si naumio,samo mi daj snagu i pamet da sve razumijem i podnesem kako bi u Tvojoj blizini uvijek tražila utjehu.
"ISUSE,ja Tebi vjerujem...evo ostajem u Tvojoj blizini..."
I tek tada ćemo vjerovati..

U ono vrijeme reče Isus:
"Slavim Te,Oče,Gospodaru neba i zemlje,što si ovo sakrio od mudrih i umnih,a objavio malenima.
Da Oče tako se Tebi svidjelo.
Sve je meni predao Otac moj,i nitko ne poznaje Sina doli Otac,niti tko pozna Oca doli Sin,i onaj kome sin hoće objaviti"
"Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni,i ja ću vas odmoriti.
Uzmite jaram moj na sebe,učite od mene jer sam krotka i ponizna srca,
i naći ćete spokoj dušama svojim.
Uistinu,jaram je moj sladak i breme moje lako"
(Matej 11. 25-30)

ponedjeljak, 1. srpnja 2013.

MAJKA

Koliko puta je majka suzu pustila,
koliko puta sa suzama zaspala,
koliko puta kruh sa suzama umijesila,
koliko puta preko osmjeha suzu sakrila.
Koliko puta je majka
iza tvojih leđa zaplakala,
koliko puta se ze tebe bojala,
koliko noći sa suzama probdjela,
da bi tebe sa puta dočekala.
Koliko puta je majka
žuljeve na rukama imala,
da bi sina u škole spremala,
koliko puta je šparala
da bi torte za rođendan pekla.
Koliko puta je majka
pred Bogom klečala,
sa suzama skrivenim
za sreću sina molila.
Koliko puta je majka zorom ustala
da bi sina u školu otpremila?????
samo to Bog zna
tko je na zemlji majka,
jer da je Isus bez Majke mogao
ne bi Majku na zemlji imao.
Samo to Bog zna,
koliko ja majka tuge isplak

ala
i suzama vjere život ti isplela.
Zato svaki dan za danom
Reci Bogu hvala
jer majka ti je Vjeru,suzu i život dala.

2+2 = 4

2+2 = 4
Tko je nama najvažnija osoba? - Bog bi nam trebao biti najvažnija Osoba u životu i Isus Krist, Spasitelj koji je umro za nas na križu kako bi nas spasio. To je jednako istinito kao i da je 2 + 2 = 4. Istinito je to znali mi to ili ne; sviđalo se to nama ili ne; vjerovali u to ili ne. Stoga je za nas bolje da to znamo i u to povjerujemo. Druga po redu (za one koji su oženjeni!) najvažnija osoba na svijetu je ona s kojom ste u braku. Nitko joj se drugi ne može niti približiti po važnosti. To je brak. Ako to ne znate, kao i da niste u braku. Onda dolaze vaša djeca. A onda vi. Pobrinite se za sebe prije negoli za bilo koga drugoga, osim za djecu, bračnog druga i Boga. Jer, ako prvo sami ne uzmete masku za kisik, nećete moći drugima pomoći da stave svoje. Vrlo važno je biti osvjedočeni vjernik, koji ponizno moli, redovito svetu Misu slavi i rado svima pomaže. Potom slijede prijatelji. Nikad ne izdajte prijatelja. Potom svi ostali koje poznajete, vaši bližnji. Onda slijedi ostatak svijeta. Potom slijede stvari, bilo koje vrste: novac, ono što se novcem može kupiti - kuće, automobili ili npr. odlazak na odmor. Stvari!? Sjetite se što je George Carlin rekao o "stvarima": "Ljudi uvijek moraju biti ispred stvari. Služite se stvarima i ljubite ljude, a ne obratno." Nakon svega slijede apstrakcije, zamisli, različiti angažmani, organizacije, političke stranke, itd. Oni su sredstva za postizanje ciljeva. Neka nam Crkva bude zajednica vjernika u kojoj nalazimo spasenje. Naša obitelj je crkva u malom.

ISUS JE NAŠ SPAS

ISUS JE NAŠ SPAS
ISUS je na sebe uzeo naše grijehe, bolesti i patnje, izmirio nas s Bogom, te smo tako čudesno otkupljeni i spašeni njegovim presvetim ranama. On nas i sada snagom svoje milosti liječi i ozdravlja. Utecimo mu se riječima: Isuse, priznajem Te za svoga Spasitelja, Otkupitelja i Osloboditelja. Molim Te, oprosti mi sve moje grijehe. Operi me svojom presvetom krvlju, ispuni me snagom Duha Svetoga, kako bih mogao živjeti po volji Božjoj! Predajem Ti potpuno svoj život, kako bi sve bilo na veću slavu Božju i moj osobni spas! Neka tako bude! Amen.

Oh Bože kako smo slabi.

Oh Bože kako smo slabi.
Tvoja ljubav izliječi svaku ranu,ma koliko duboka ona bila..Tvoja dobrota opravda svakih grijeh ako se za njega iskreno i od srca pokajemo i oprost od Tebe ISUSE zamolimo.

BOG NAM DAJE SLOBODNU VOLJU

BOG NAM DAJE SLOBODNU VOLJU
Bogatom me ne čini bogatstvo....nego radost koju nalazim između dvije brige,ili dva straha... Ne...ne gledam na svijet nerealno...već svoj pogled i upirem na trenutke radosti koje doživim,koje me preplave kada na život i životne situacije gledam,kao na nešto što će samo nestati ukoliko im ne dajem značenje,koje "ne hranim"...one će jednostavno "umrijeti od neishranjenosti". Tama ne nestaje...ona samo "izgubi bitku" i sa najmanjom svjetlosti. Ako govorim o tami...onda nikada neću upaliti svijeću koja ju razgoni. Kada dođu brige i problemi...neću se zagledati u njih...kako se nebi nadimale zastirući moj pogled prema svjetlu koje želim upaliti...tama je strašljiva,ona se samo hrani ako joj dajete svoje vrijeme i upirete svoj pogled spram nje...govoreći o njoj...dok i najmanja svijeća upaljena rasprši svu njenu snagu i silu...tama pred svjetlom se jednostavno povlači... Isuse...dobri moj Bože... ne dopusti da gledam tamu nad svjetlom...daj da se uvijek znadem zagledati u svjetlo koje je najveći neprijatelj tame...i uvijek je pobjednik nad njom. Materijalni svijet je kao sjena duhovnog svijeta, ali i on je Božje stvaranje i ima božanski smisao. On omogućuje svim živim bićima provođenje njihove slobodne volje i biranje gdje će živjeti: u duhovnom svijetu, u harmoniji ljubavi s Cjelinom.... Ili u materijalnom svijetu u kojem je moguće u središte postaviti vlastiti ego. Kad ne bi bilo mogućnosti izbora, ne bi bilo ni slobodne volje ni istinske ljubavi. Jer, samo kad se može birati, može se dobrovoljno za nešto odlučiti. Nitko ne mora voljeti Boga i živjeti u jedinstvu. Oni koji to čine iako ne moraju, čine to dobrovoljno. Dragi moji...imamo slobodnu volju....Bog nam je dao slobodnu volju...sami biramo tama ili svjetlo...hoću li uvijek vidjeti svjetlo u tami... ili samo tamu u crnoj tami koja onda biva još crnja. Vjerujem da Bog je posvuda prisutan, dakle morao bi se uvijek i svuda vidjeti. Kako je onda moguće ne vidjeti Sveprisutnog? Tako što ga ne želimo vidjeti. Ako više ne želimo vidjeti Boga, on ispunjava tu želju.

POVJERENJE U BOGA

POVJERENJE U BOGA
Dok sam molila nametnulo mi se jedno razmišljanje. Ono zapravo, najviše i najteže što čovjek u svom životu može reći je : „Gospodine, neka bude volja tvoja!“... Stoga, potrebno je jednostavno predati svaku molitvu Isusu i baviti se svojim svakidašnjim poslovima s pouzdanjem. I ako odgovor koji tražimo ne dolazi, recimo svome srcu: „On je sve što trebam. Budem li trebao više, On to neće zadržati. Odgovorit će u svoje vrijema i na svoj način. Što god da se dogodi, uvijek imaj vjeru u Njegovu vjernost. Moli i vjeruj.

OPROST

OPROST
Mnogi kažu: „Ne mogu oprostiti, jer me je previše uvrijedio!“ Ne možemo…? Ne ćemo, pravo je rečeno. Jesmo li mi možda teže uvrijeđeni nego li je bio Isus Krist. Je li nas netko bičevao, trnjem krunio, na križ pribio? Jesmo li mi posve nevini kao što je Isus bio. On je svima sve oprostio. Učinimo i mi tako! Netko će reći: „Oprostiti hoću, ali zaboraviti ne mogu!“ Isus traži da oprostimo od srca, potpuno i posve. To je pravo oproštenje. Oprostiti i zaboraviti i ne misliti više na to i ne govoriti više o tome jest istisnko pravo oproštenje. Ako nam nehotice dođe misao na pretrpljenu nepravdu i uvredu to nije nikakav grijeh. Budimo mirni. „Oprostiti ću, ali neću više imati s njim nikakvoga posla, on mi ne smije više doći na oči!“ – čujemo kako netko govori. Opet jedan „ali“. Je li to oproštenje od srca. Bi li nama bilo pravo kad bi Bog nama rekao: „Oppraštam ti tvoje grijehe, ali ne ću više ništa znati o tebi!?“ Nemojmo se ispričavati, nego ponizno oprostimo jedni drugima.